Kada je u naš dom stigao Tedi, toy pudla sa papirima urednijim od mojih, naučio sam dve stvari. Prvo, koliko je lepo kada tačno znaš odakle tvoj pas dolazi. I drugo, koliko je to retko.
Tražiti psa ili para za psa kod nas znači kopati po oglasima između polovnih telefona i veš mašina. Poreklo piše ko što piše, papiri stižu naknadno, a broj telefona visi javno da ga vidi ceo internet. Zaslužujemo bolje. I mi i psi.
Njuškanje je mesto gde se to radi kako treba. Profili pasa sa pedigreom koji je neko stvarno pogledao, legla isključivo iz registrovanih odgajivačnica i razgovor koji počinje tek kada obe strane to žele. Bez javnih brojeva, bez nagađanja, bez brige.
Ako imaš psa sa papirima, mesto ti je ovde. Ako tražiš štene, počni od legla kojima se veruje.